Stanko Abadžić – Portreti gradova

Stanko, poznati ste po portretisanju gradova. Do sada ste uradili portret gradova kao što je: Pariz, Istanbul, Zagreb, Prag, Budimpeštu, Lisabon i Odessa. Kako to radite i šta Vas najviše fascinira kod Gradova?

Volim uličnu fotografiju, jer je uzbudljiva,promjenljiva, svaki tren imate pred sobom nove scene, a ja sam rođeni promatrač.

13

Volim gledati ljude na ulici u svim mogućim situacijama jer me uvijek iznenadi neka neobična scena, nepredviđeni prizor.

Ne možete raditi portret grada ako ste na turističkom putovanju. Za portret grada morate biti sami, koncentrirani na grad i motive.

88

Optimalno je ako postignete interakciju s gradom, prožimanje, da se grad otvori vama i vi gradu. A, za to je potrebno imati dovoljno vremena. Zato obično iznajmim privatni apartman i intenzivno fotografiram grad uz prethodnu pripremu.

Moje pravilo kod svih gradova koje sam snimao : izbjegavati poznate klišee i turističke vizure grada, tražiti svoj grad, svoj dojam o gradu, najviše na periferiji ili u dvorištima, gdje su ljudi još uvijek autentični.

Već 15 godina živite isključivo od fotografije, od prodaje fotografija…

Da, to mi se dogodilo u Pragu gdje sam živio sedam godina. Taj grad je zaslužan što sam postao ovo sto sam danas, umjetnički fotograf.

19

Iz Praga sam ušao u američke galerije jer je to bilo vrijeme kada još nije postojala kriza koju svi danas osjećamo. Ljudi su pomalo uplašeni i nesigurni i paze kako ce trošiti novac. U Americi me zastupaju dvije galerije : Contemporary Works  i Catherin Couturier gallery. Oni sudjeluju na svim sajmovima fotografije i prodaja se uglavnom koncentrira na sajmove i izložbe.

Koji od portretiranih gradova vam je ostao u najboljem sećanju?

Zbog globalizacije koja je zahvatila cijeli svijet, gradovi se polako uniformiraju, sve više liče jedni na druge, jer u svim pješačkim zonama imamo prisutnost velikih multinacionalnih koncerna, tako da su jezgre evropskih gradova postale jako slične.

24

Zato su me najviše oduševili Istanbul, jer je u tom gradu sve drugačije, arhitektura, trgovine, trgovi, pulsiranje grada koji ne prestaje živjeti i noću, sve je na ulici, u pokretu i trgovini, motivi se naprosto nude sami i skoro da ih i ne morate tražiti. U Istanbulu sam zato trošio i po pet filmova dnevno, što nije bio slučaj u drugim gradovima.

Poslednji grad koji ste portretirali bila je Odesa. Sta Vas je privuklo tamo?

Tamo sam imao prijatelje, Aleksandar Yakimchuk i Anna Golubovskaya. Oni su me pozvali da napravimo izložbu praškog ciklusa u muzeju grada Odese sto sam s radošću prihvatio. Znao sam da grad ima svoj šarm, patinu na kojoj je zabilježen protok vremena, generalno ne volim moderne gradove u staklu i aluminiju.

63

U Odesi sam snimao od šest ujutro do naveče, svaki dan, obilazeci prije svega staru jezgru i unutarnja dvorišta gdje još uvijek postoji prava komunikacija među susjedima, a ne virtualna kao u većini velikih gradova. I to me je oduševilo da usred dvorišta postoji veliki stol i klupe i da se stanari druže i razgovaraju, a djeca igraju.

Vratio sam se u Zagreb i jedva docekao da stampam knjigu.

70

Recite nam nesto o knjizi Odesa…

Knjiga je štampana u limitiranoj ediciji od samo 250 primjeraka. Izdala ju je naša Udruga Kadar 36, udruga fotografa koji snimaju na film.

99

U knjizi je nešto više od 80 crno bijelih fotografja. Tvrdi je uvez i formata 263 x 295 mm. Oni koji žele dio fotografija mogu ih vidjeti na mojoj web stranici sabadzic.net.amis.hr
Cijena knjige je 50€ i uključiva slanje poštom.

Da biste naručili knjigu, molimo Vas pošaljite Autoru Vaše generalije na Email: abadzicphoto@googlemail.com

Podeli članak, nama znači mnogo.Share on FacebookTweet about this on TwitterPin on PinterestShare on Google+
Milan Tomin Autor:

Sa fotoaparatom od 1996. godine, nešto kasnije uspešno prebrodio tranziciju u digitalno doba iako i dalje razmišlja manuelno i 35mm-ski. Učesnik desetina grupnih izložbi od kojih odustaje spoznajom da samo daje legitimitet likovima koji jedni drugima u krug dele nagrade. Jedan od osnivača Fotografskog Kluba Vojvodina iz Novog Sada koga posle šest godina napušta jer konačno odbacuje ideju građanskog udruživanja oko nekog cilja za koji par ljudi radi, a ostali gledaju. Idejni tvorac sajta FotoRepublika i kolumnista ovog Bloga.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Email adresa koju upišete neće biti prikazana. Obavezna polja su označena sa *